U učionici se nalazi dvadesetak učenika. Svaki od njih dolazi s različitim predznanjem, sposobnostima i razinom motivacije. U idealnim uvjetima, pristup bi bio u potpunosti individualiziran. No u stvarnosti, nastava se često mora prilagoditi „prosječnom učeniku“ – koliko to dopuštaju raspored, plan i program. To je razumljivo, ali nije uvijek dovoljno.
U praksi, dva su najčešća razloga zašto učenici trebaju dodatnu podršku:
Nastaju kada učenik na nekoj temi zapne i ne uspije se sam izvući. Bez nadoknade, svaka nova lekcija postaje sve teža, a male poteškoće brzo se pretvaraju u ozbiljan problem. Učionica rijetko pruža dovoljno vremena za korak unatrag.
Kad učenik osjeti da ne razumije, motivacija pada. To pokreće začarani krug: bez motivacije je teže učiti, a bez učenja teško dolazi razumijevanje. I tako učenik sve više zaostaje.
Kao nastavnica, podržavam instrukcije – ali naglašavam koliko je važno tko ih provodi. Stručan instruktor nije samo netko tko zna rješavati zadatke. On prati što se radi u školi, prilagođava tempo učeniku, vraća se na prethodne teškoće i postavlja temelje za razumijevanje novih sadržaja. Upravo takav pristup može prekinuti začarani krug i vratiti učeniku sigurnost i motivaciju.